Feb 27, 2012

Proleće će doći, moja mila sejo, ili Radio u martu


Tokom narednog meseca, imaćete prilike da čujete sledeće stvari na radiju.
Dakle, 1.marta Hrvatski radio (3.program), pušta delo pod nazivom „U što se zaljubljujemo“, prema zbirci pripovedaka hrvatskog autora Romana Simića koji je rođen 1972. godine i od onda je imao više knjiga, a ovu koja je osvanula na radiju nagradio je Jutarnji list kao najbolju proznu knjigu u Hrvatskoj u 2005. godini, pa vi vidite (toje. Čujte).
A, taj Simić je inače zastupljen u više pregleda hrvatske proze devedesetih, a priče su mu, da znaš, prevođene na francuski, švedski, slovenački, nemački, poljski, češki, bugarski, litvanski, španski i engleski jezik. Tako da razumeš! Taj je još urednik književnog časopisa „Relations“ i biblioteke „Živi jezici – Antologije europske kratke priče“, i organizuje i uređuje Festivala evropske kratke priče. I tako dalje.

Da ne zaboravim, 7.marta, na 3. programu Hrvatskog radija, od 18 sati biće emitovana emisija pod nazivom „Fantastika u radio drami“.

Što se Radio Beograda tiče, ni oni nisu bili lenji, pa ćemo tokom meseca marta čuti nekolko stvari sa radija. A, to su ove.

5. marta, premijerno ćete čuti radio dramu „Crv sumnje ili durlanski masakr kratežom“ prema priči Dejana Stojiljkovića u kojoj, uveren da ga devojka vara sa svojim bivšim momkom, glavni junak kreće u poteru kroz niško predgrađe Durlan sa namerom da ovo dvoje zatekne na delu i predupredi sramotu. Priču je dramatizovao Ivan Velisavljević,a režirao Miloš Jagodić, a muziku je birao Dragan Mitrić i lektor je bila Olga Babić, a sve je snimio Milan Filipović i u ulogama glavnim su Paulina Manov i Daniel Sič i to je komedija.
Počinje u 18 i 32, na 2. programu Radio Beograda.
Po prvi put čućemo i ovo: „Senka naše želje“, prema romanu Darka Tuševljakovića, u okviru serije drama za decu. Dok nestrpljivo očekuje povratak svog strica i heroja iz detinjstva, Danijelu Isakovu počinje da se priviđa čudna devojka u okolini stare pančevačke svilare. Isprva uveren da je reč o njegovoj prolaznoj slabosti i somnabuliji, po dolasku strica , Danijel uočava poguban uticaj koji ovaj misteriozni rođak ima na njegovu porodicu. U potrazi za odgovorima na pitanja iz porodične prošlosti, Danijelu pomaže verni drug, Martin i skrivena simpatija, Željka.
Roman je dramatizovala Sonja Milošević, a kao reditelj debituje Milan Đukanović. Dramu je snimio Dejan Ivanović, a muziku tokom koje škripi pančevačka svilara, pada kiša, škripe vrata zaboravljenih odaja detinjstva, damaraju srca dečaraca koji se bore sa utvarama iz prošlosti i pokušavaju da ostanu dobri sami sa sobom (i skinu po koju devojčicu), je odabrala Marija Ćirić i lektor je bila Nataša Šuljagić, a glume redom: Srđan Jovanović, Bojan Žirović, Daniel Sič, Dobrila Ilić, Vladimir Tešović, Suzana Lukić, Tanja Mirčetić.
Termin je 18. mart, u 12 i 45, na 1. programu Radio Beograda.


Dva dana potom, čućete premijerno izvođene radio drame prema priči Gi de Mopasana „Orla“, u režiji Zorana Rangelova, a u okviru serije Paukova mreža, na 2। programu RB-a, u 18 i 32.

Inače, repriza radio drame po delu ovog pisca, „Ruka“, biće emitovano 13. marta, u 18 i 32, na 2. programu Radio Beograda.

Od repriza, da vam na uši napane, imaćete šansu da čujete jope „Pisma iz moje vetrenjače“, to vam je 4. marta, u nedelju, malo posle podneva, a piso je Alfons Dode. Onda, imaš od Dina Bucatija „Plašt“, što bokte pita šta je, a počinje u des minuta posle ponoći na prvom i to 5. marta. Radijsku verziju „Romana o Londonu“ od Crnjanskog čućete 8. marta, na 2. programu RB-a, u 18 i 32, a delo Božidara Zečevića, „Luis Bunjuel – vera, požuda i smrt“ biće emitovano 11. marta, u 17 sati, na 2. programu istog radija. Ako vam se nije smučilo da počesto čujete Pesou na Radio Beogradu, evo ga opet, i to 12. marta, u Maloj sceni, sa delom „Rođendan“, u 18 i 32.
14. marta, reprizira se „Priča babinog sina“, prema kratkom romanu Tatjane Janković, što posebno preporučujemo.
Ostatak repriza možete pogledati na sajru Radio Beograda.

Takođe, ovom prilikom ćemo najaviti nekoliko događaja.

Prvi je događaj koji smo zaboravili da najavimo jer za njega ne znasmo na vreme, dakle, 15. februara je obelženo 85 godina od, kako se na sajtu Hrvatskog radija navodi, „prve hrvatske radio-drame“. Ipak, u junu, ovaj jubilej će biti obeležen (kao i razgovori koji su tim povodom vođeni) na međunarodnoj radiodramskoj radionici EBU-a (Evropska radiodifuzna unija).

Predstoje nam dve važne stvari u svetu radija i njegovih ljubitelja sa šlifom za dramu. Prvi, po redosledu, je taj da će krajem marta meseca, u zgradi Radio Beograda, biti održan tzv. Dan radio drame – manifestacija tokom koje se dodeljuju nagrade najuspešnijim radijskim stvaraocima tokom prethodne produkcijske godine i proglašavaju pobednici na godišnjem konkursu Radio Beograda za najbolji radiodramski tekts u više kategorija (o čemu smo izveštavali, mislim ko o čemu – o konkursu smo rekli). Tim povodom, 16. marta, u okviru serije posvećene velikanima (Zvezdani časovi) biće emitovana premijera radio drame „Vitomir Bogić“, Aleksandra Miloševića. Drama počinje u 18 i 32 na 2. programu Radio Beograda.

Druga stvar je 16. Prix Marulić koji se održava od 19. do 25. maja u Hvaru. U pitanju je međunarodni Festival radio drame u organizaciji Dramskog programa Hrvatskog radija tokom kog se takmiče radio drame i radijski dokumentarci i susreću ljudi koji se ovim stvarima bakću. Festival se održava pod sloganom „Old texts revisited“ (nema prevoda na sajtu, pa u slobodnom prevodu ovo dođe: „Udahnimo život starim tekstovima“, recimo).

Eto, pa ti posle reci: „Nisam čuo“, da te klepe po ušima!

Feb 11, 2012

Mlade nade Radio Beograda

Do kraja februara, u okviru serija Radioteka i Paukova mreža urednice Meline Pote Koljević, biće emitovane dve premijere kojima je zajedničko da su na njima radili dramaturzi, glumci i reditelji koji svojim radom debituju na Radio Beogradu, a po kvalitetu rada obećavaju blistavu budućnost.

Prva premijera, „Pokojnikova žena“ koja će biti izvedena u okviru serije Radioteka 19. februara u 23 sata na 1. programu Radio Beograda dramatizacija je priče Bore Stankovića koju je uradio mladi dramaturg Višeslav Radenković. Budući da je reč o Stankovićevoj priči prevashodno napisanoj bez dijaloga, dramaturška intervencija Radenkovića zasniva se na izdvajanju glavnog ženskog lika, mlade žene koja rano ostaje udovica, te na brušenju njenog ugla gledanja kroz unutrašnje monologe. Pišući dijaloge i monologe, Radenković je pokazao odlično poznavanje specifičnog jezika kojim junaci govore u svetu Bore Stankovića, ali tako da folklorna nota, obično stavljana u prvi plan u pozorišnim izvedbama Stankovićevih dela ostaje u drugom planu dok radijski medij upija i u prvi plan izbacuje unutrašnju dramu junaka.

U ulozi pokojnikove žene odlično se pokazala debitantkinja (na Radio Beogradu) Kristina Janjić koja je glmu diplomirala na novosadskoj Akademiji.
U ostalim ulogama oglašavaju se: Danijel Sič, Jadranka Selec Dizdarević, Nebojša Kundačina, Vesna Stanković, Snežana Kovačev i dečak Miloš Čolović.
Dramu je režirao Miloš Jagodić, snimio Milan Filipović, a muziku je odabrao Predrag Stamenković.

U utorak, 21. februara, na 2. programu Radio Beograda, a u okviru serije Paukova mreža, u 18 i 32 premijerno će biti emitovana originalna radio drama “Taksista” mladog Emila Destanija kome je ovo drugo originalno delo na talasima RB-a. Ujedno ovo je diplomska radio drama reditelja Marka Đurića koji debituje u Dramskom programu Radio Beograda.

“Taksista” je inspirisan istoimenim filmskim scenarijem Pola Šredera i prati vozača taksija, usamljenika koji opaža svet u raspadu i pokušava da ga menja. U glavnoj ulozi našao se debitant Marko Marković, takođe školovan na novosadskoj Akademiji. Bogatu zvučnu kulisu koja ušima dočarava beogradske ulice snimio je Zoran Jerković, odličnu muziku (Joy Division u gluvoj noći) birao je Dragan Mitrić. U ostalim ulogama gradskih protuva i izgubljenih duša našli su se Paulina Manov, Drago Čuma, Biljana Đurović i Marko Gvero.

Prijatno slušanje.

Feb 5, 2012

Radio bez slušalaca


Iako većina TV voditelja često završava emisiju rečima: „Ostanite uz vaše male ekrane“, ova se molba/žalopojka najčešće i, može se reći, najozbiljnije odašilje kada je reč o radiju. Iako se kaže: „radio, ne radio, svira ti radio“ – izreka koja amenuje određenu odsutnost u prisustvu radio aparata, prisustvo slušalaca je u ovom slučaju više zagarantovano nego kada govorimo o televiziji uz koju ljudi rade nešto drugo ili zadremaju. Hoću da kažem, nemoguće je ignorisati radio na isti način na koji čovek može da ignoriše televiziju. Odnosno, reč je o drugačijoj vrsti ignorisanja koja je vremenom postala kvalitativna razlika.

Ignorisanje izvora informacija koje puštamo u pogon po navici češće nego ciljano, budući da su ti izvori informacija vremenom postali brojniji (radio, TV, bilbordi, besplatna štampa koju prelistavamo u prevozu samo da na njoj ne bismo sedeli za džabe, reklamni leci po poštanskim sandučićima koje pokupimo više srećni što nisu po sredi računi, nego indiferentni oglašivač, itd.), mora se razdeliti na više različitih vrsta među kojima ignorisanje radija ima povlašćeno mesto. Recimo da je radio koji svira ili govori u pozadini pojmljiv kao neka vrsta nenametljive starice koju odgajamo iz nekakvog altruizma, dok je TV sasvim pobesneli tinejdžer kome moramo menjati pelene, koji stalno zahteva da mu se pribave i instaliraju nekakve novotarije i koji neprestano, histerično iziskuje našu pažnju.

U tome je glavna razlika. Iz nje proizilazi i druga, a tu mi je nešto teže da dokažem, budući da bih više volela da je ona tačna, nego što za nju imam neke dokaze, te da je više stvar mog osećaja. Čini mi se da je radio, usled odsustva te mladalačke histerije (pritom sasvim izveštačene) koju sobom nosi televizija, na neki način samodovoljan. Možete izvesti jedan eksperiment u satima dokonosti: izađite iz kuće i ostavite uključen TV, a drugog dana učinite isto sa radiom. Pri povratku kući, prietićete da radio, na neki način, ne šeni pred vratima, željan vaše pažnje, željan toplog obroka koji ćete mu prineti, dok se televizor sav usukao, posiveo, kao da je satima pričao sam sa sobom i nekako se prozlio. Naravno da televizor ne oseća da li ga neko gleda, ali većina njegovih sadržaja i poruka naprosto ne postoje bez svesno projektovanog primaoca istih, te kada upadnete tako naprečac njegovog bulažnjenja, samo na sekund osetite tu prazninu, to iščekivanje vas kao ciljne grupe da primi, ili makar ispsuje te sadržaje. Za to vreme (tj. tog drugog dana ovog eksperimenta), radio možete uhvatiti na prepad, a da se ne začudite i ne nasmejete, jer je radio navikao da priča sam sa sobom. Da ne bih upala u metafore, koje me već mame, i uporedila ga sa starim kaminom il nekim drugim toplotnim telom koje je, u vašem odsustvu, zagrejalo određeni kutak vašeg doma, rećiću samo da je radio prostija mašina samim tim što ne računa toliko na ljude i njihov izvor toplote ili pažnje. (mada je ovo sa kaminom bolje poređenje).

Zaključak je da postoji razlika između ova dva medija, a ona se tiče određene vrste dostojanstva mašine, njenog zadržavanja svoje sasvim sumanute i začudne prirode (u odnosu na ljude), njenog odbijanja da bude isto što i čovek. U čemu je radio u daleko većoj prednosti od televizije. U tolikoj prednosti koliko je dalje od ljudi.

PREPORUKE ZA FEBRUAR U VELJAČI

U toku je apokalipsa na televiziji, zima seje smrt, smetovi su zakrčili puteve, nedostaje nam nafta, potrošili smo sve zalihe energije, nećemo imati kruva ni vode, majkaćemo, crknuti, lipsati, baciti kašiku, izaći s nogama napred, naši će se leševi klizati po ledu... Februar usred veljače, idealno vreme da se pređe na radio.

Evo šta se nudi a da se nama sviđa...

HRVATSKI RADIO

HR3 07.02.2012. 18:00
Dokumentarna radio drama

Urednik: LJUBO PAUZIN

NIKICA KLOBUČAR: TRAŽEĆI PONEDJELJAK
Dokumentarna radio drama "Tražeći ponedjeljak" predstavlja životnu priču jednog od prvih zagrebačkih skejtera Daniela Belea - Vajta, koji se je skejtanjem počeo baviti početkom devedesetih kada je taj vid urbane kulture bio ilegalan i nepoznat u Zagrebu i Hrvatskoj. S jedne strane priča o Vajtu je urbana legenda o jednom od najboljih i najluđih skejtera s ovih prostora, no s druge strane Vajt je osoba koja je prošla težak put odvikavanja od ovisnosti o heroinu. Nakon što je prošao zajednicu Cenacolo i izliječio se, Vajt je svoje iskustvo života na ulici, drogiranja te boravka i izlječenja u zajednici opisao u knjizi "Ponedjeljak". Danas Vajt živi obiteljskim životom i radi u informatičkoj tvrtki, a zbog problema koje je i sam proživio nastoji pomoći ovisnicima o heroinu te ih odvodi na kolokvije koji ih pripremaju za zajednicu Cenacolo.


RADIO BEOGRAD

Nedelja, iliti danas, 5. februar 2012, u 17h na RB2

Beolko Anđelo Rucente - "Mušica"


Beolko je baćan koji je živeo na početku 16. veka u Padovi i pisao seoske komedije. To je lascivna i vesela renesansa, ko voli ruralnu estetiku i talijanski štih, neka posluša. Dario Fo, nobelovac, isticao je Rucentea kao svojega uzora i tvrdio da je taj dasa ravan Molijeru.


Ponedeljak, 6. februar, u 00.10 na RB1

Ežen Jonseko - "Salon automobila"

To je noćas posle ponoći, u stvari, Joneskov suludi kratki komad, ne može da omane.

Utorak, 7. februar, u 21h na RB3

Edvard Bond - "Uski put na daleki sever"

Inače, Bondova drama "Postojanje" igra se u Beogradu na sceni Carina, novoj i zanimljivoj alternativi, obavezno je pogledajte ako ste u prilici, na repertoaru je 11. februara u 20h. Tako možete, krčeći sneg, krenuti u potragu za Bondom, Evdardom Bondom, i upoznati se sa delom ovog šarmantnog pisca. O Sceni Carina, gde se nalazi, kako da dođete do tamo (na Novom Beogradu je, kod Opštine): http://scenacarina.wordpress.com/


Sreda, 15. februar, u 18.32 na RB2

David Albahari - "Zen u svetlosti razbijenih zvezda"


Nemam pojma šta je ovo, ali je Albahari pa ćemo pokrenuti čekić, nakovanj i uzengiju unutar glave.

Evo Zen u zelenoj varijanti:
Uloge su tumačili: Miloš Žutić, Jelica Teslić, Milan Štrljić, Marko Nikolić, Jovan Milićević, Gordana Gadžić, Srđan Dedić i Petar Banićević.
Muzički saradnik je bio Jugoslav Bošnjak, a ton majstor Zoran Jerković i celu dramu je režirao Petar zvani Pit Teslić znamenite 1981. godine.

Četvrtak, 16. februar, u 18.32 na RB2

Dino Bucati - "Klinički slučaj"



Još malo Talijana, ali rođenih malko kasnije od Rucantea. Dobra linija Rucante-Fo-Bucati, vredi istražiti.


Nedelja, 19. februar u 17h na RB2

Čarls Bukovski - "Teška noć"


Svi volimo tog Bukovskog, nema poštenog muškarca i poštenije žene da nakon Bukovskog nisu hteli piscima postati, da ne pominjem kako su mu sve poverovali (haha, sakeri!), i stoga ćemo poslušati tešku noć, a sigurno se sastoji od pića, žena i svađe... Tja, same old, same old...


Ponedeljak, 20. februar, 00.10 na RB1

Danil Harms - "Smetnje"
Veselo, veselo, Danile Ivanoviču, pronašli smo gredu, kako rekoše u odličnom domaćem filmu "Slučaj Harms".


Nedelja, 26. februar, u 17h na RB2

Edgar Alan Po - "Pad kuće Ašera"

Taman kada Dejan Ognjanović, prijatelj kuće i autor bloga The Cult of Ghoul, odbrani doktorat 22. februara, doktorat koji, čini mi se, ima veze sa E. A. Poom, poslušaćemo i ovu dramu po izboru slušalaca, i s tim Poom ćemo završiti, i preći na Vini Pua.


Ponedeljak, 27. februar

Prvo Kafka - "Jahač na kanti za ugalj" u ponoć i 10 na RB1, a onda Nabokov - "Lolita" u 18.32 na RB2. Baš me zanima koji se majčin sin i tajina ćera odvažila da adaptira Lolitu!


Nadovezaću se na Bajagu, ti hoćeš da pišeš najave a ne znaš ko igra i ko je lektor!
Dakle, ne zna DB ko je adaptirao, ali evo koji tumače uloge: Goran Šušljik, Isidora Minić, Vladica Milosavljević, Branislav Lečić i Mladen Andrejević.
Lektor je bila te 1994. godine Radmila Vidak, a muzički saradnik Zoran Jerković.
Dramu je režirala Tatjana Mandić (verovatno ova Rigonat).

Sreda, 29। februar, u 18।32 na RB2

Vladimir Majakovski - "Gori Moskva"


Naš heroj, bog, komunista i pali anđeo V. V. Majakovski zapaliće Moskvu da bi ogrejao njene stanovnike poslednjeg dana fegruara. Plešimo oko vatre i čekajmo proleće.
I za ovo smo doznali da se u drami oglašavaju: Branislav Zeremski, Maja Tica, Goran Šušljik, Mirela Pavlović, Miroslav Pavićević, Ivan Jagodić i Vjera Đukić.
Muziku je birala Sandra Jovanović, a ton majtor je bio Tomislav Perić. Dramu je režirala Jadranka Anđelić. Urednik emisije bila je Daša Drndić i to sve 1991. godine.


Dževad Karahasan

Zanimljiva najava sa RTV Bosne i Hercegovine:

Društvo “Heinrich Heine“ iz Düsseldorfa svoju medalju za 2012. godinu dodijelio je Dževadu Karahasanu, bosansko – hercegovačkom književniku, dramatičaru, esejisti i romanopisacu i na taj način ovo priznanje po prvi put je dobio jedan autor koji djeluje izvan njemačkog jezičkog područja..

“Potpuno u stilu Heinea, on kao ‘umjetnik, tribun i navjestitelj’ crpi iz znanja ljudske historije, sa svim njenim visinama i dubinama, usponima i padovima. Sa suverenim i neodoljivim poetskim šarmom on nadilazi granice država, vremena, kultura i religija, pogotovo u muslimansko-kršćanskom kontekstu. Kao dramatičar, pripovjedač i esejist on trajno doprinosi kako unutrašnjem tako i vanjskom oslobođenju od svakog pritiska i svojim djelovanjem podstiče stvaranje humanih uvjeta.”



Roman Dževada Karahasana „Istočni diwan“ u okviru dramske serije BHRT možete slušati na:
http://www.bhrt.ba/lat/default.wbsp?p=36&n=7867

Radio roman u deset epizoda

Istočni diwan u svojoj višestrukoj kodiranosti predstavlja jedan od najsloženijih romana bošnjačke književnosti. Nijedan roman u bošnjačkoj i bosanskoj književnosti nije u tolikoj mjeri zadržao priču u svom postmodernom istraživanju romana, a da je pri tom uspio u nju sintetizirati filozofiju, historiju, kulturu, pa i niz drugih djela, od pomenutih Geteovih, preko Danteove Božanstvene komedije (Veliki emir straže Gazvan raspoređuje zatvorenike u svojoj tamnici po stepenu grijeha na način kako su po stepenu svoje griješnosti raspoređeni mrtvi u Danteovom Paklu), do cijelog niza drugih djela koja ulaze u asocijativni sklop romana. Zbog toga se Istočni diwan u svojoj priči kreće koliko god u stvarnosti historije isto toliko i u stvarnosti literature, koja mu služi kao literarni muzealni prostor, ali i kao specifičan gradivni element za priču. ( Enver Kazaz )

Na zahtev mogu se preslušati i dva dela Karahasanove drame "Al Mukafa" o persijskom misliocu Ibnu al-Mukafi: http://www.bhrt.ba/lat/default.wbsp?p=36&n=100 

O tom komadu kaže se na wikipediji:

"The Bosnian poet Dzevad Karahasan wrote a play about al-Muqaffa. The world premiere was performed in 1994 during the civil war in Bosnia-Hercegovina by the Bosnian actors Zijah Sokolović and Selma Alispahić from the National Theatre of Sarajevo under the direction of Herbert Gantschacher in a production of the Austrian theatre ARBOS in Vienna."

Brojne Karahasanove tekstove možete naći na Mreži, osobito na sajtu Sarajevskih svezaka, a intervju sa piscem i na: http://metro-portal.hr/u-bosni-i-na-balkanu-bog-vise-ne-daje-pojedince-postoje-samo-nacije-i-crkve/5736

Feb 1, 2012

RADIJSKI SALON

Drugarica Ivana Biočina poslala nam je zanimljivu najavu... Svi koji su blizu, negde oko, ili čak nadomak Zagreba, svakako nek posete ovu manifestaciju u potkrovlju Galerije Studentskog centra.

Uskoro ćemo predstaviti i Ivanin zanimljiv radijski projekat "U potrazi za stvarnim ocem", koji smo jednom ranije najavili.

"Nakon male stanke ponovno kreće Radijski salon, događanje na kojem se predstavljaju radijski autori i forme, od emisija, radijskih dokumentaraca do ars akustika, a koji za cilj ima njegovanje i poticanje diskusije o radijskoj kulturi. Novi salon pod nazivom Misao i filozofija na radiju održat će se 9. veljače u potkrovlju Galerije SC, s početkom u 20 sati. Gost će biti Leonardo Kovačević, urednik filozofskog programa na Trećem programu Hrvatskog radija.

Leonardo Kovačević (1975.) nakon studija filozofije i teologije, na Trećem program Hrvatskog radija radi najprije kao vanjski suradnik, a potom i kao stalni urednik za filozofiju. Autor je mnoštva tekstova iz područja suvremene političke i estetske teorije po domaćim i stranim časopisima te prevoditelj šest knjiga s francuskog jezika filozofske tematike. U sklopu Trećeg programa uređuje četiri emisije: Gubitak središta, Mikrokozme, Forum i Oglede i rasprave. Emisija Gubitak središta zamišljena je da tematski pokriva granično područje između filozofije, duhovnosti i različitih rubnih i marginalnih dijelova humanistike.
Emisija Mikrokozmi koja je s emitiranjem krenula prije tri godine posvećena je istraživanju različitih toponima: ona je otvoreno mjesto za svjedočanstva, u obliku putopisa, razgovora ili književnog teksta, posvećena otkrivanju različitih mjesta diljem planete, počevši od intimističkih razmatranja o nekom zabačenom gradskom trgu do putničkih zapisa o nekoj epoznatoj kineskoj pokrajini. Forum i Ogledi i rasprave emisije su koje zajednički uređuje cijela redakcija i čiji prostor je namijenjen aktualnostima iz svijeta znanosti, humanistike i umjetnosti.

Radijski salon vodi i moderira Ivana Biočina.
Ulaz je slobodan."

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...