May 22, 2012

Ne čakaj na Maj, dragi Krleža

Bilo smo lenji, borili smo se za radničku klasu i protiv fašizma, te Prvi maj, te umro Drug Tito, te Dan pobede, i nismo stigli da najavimo šta je sve bilo zanimljivo u dramskom programu, pre svega jugoslovenskih radio stanica, ali i šire. Šta je nama ostalo, oko moje, oko moje glave, jeste da vam preporučimo šta ima zanimljivo u narednih deset dana dok je maja.

Pošto smo sve drugo propustili, ostao nam je pisac u fancuskoj pisan kao Karleja. Uostalom, bolji nam i ne treba, jer je ovaj najbolji. Tako je na Radio Beogradu mesec svibanj obeležen Miroslavom Krležom, jer je u Beogradu Festival pisca posvećen ovome velikanu jugoslovenske književnosti i komunizma, jednom od najvećih majstora literature koje smo ikada imali. U to ime, do kraja maja emitovaće se sledeće drame:

RB2, četvrtak 24. maj, 18.32h
VUČJAK
r. Petar Šarčević (1976)

RB2, nedelja 27. maj, 17h
SPROVOD U TEREZIJENBURGU
r. Miroslav Belović (1984)

RB1, nedelja 27. maj, 23h
POD MASKOM
r. Miroslav Belović (1979)

četvrtak, 31. maj, 18.32h
MASKERATA
r. Miroslav Belović (1976)







Dragan Mitrić - kompozitor


Kristina Đuković i Ivan Velisavljević intervjuisali su Dragana Mitrića, redovnog muzičkog saradnika na Radio Beogradu i kompozitora muzike za mnoge radio drame. Izvanredan klavijaturista i školovan muzičar, Mitrić je, pored komponovanje primenjene muzike, svirao u bendovima Propaganda, Bulevar, Dejan Cukić i Spori Ritam bend, za njih je komponovao neke od najpoznatijih pesama, a svirao je i kao gost na mnogim pločama yu rocka, onima Zane i Bajage i instruktora, na primer. 

-Kada i kako si počeo da radiš za Radio Beograd?

Krajem osamdesetih, javio sam se na konkurs za muzičkog saradnika u Dramskom programu, primili su me i tako je počelo. Naravno nisam razmišljao da će to biti na duge staze, ali desilo se. Imao sam sreću da je tada Dramski program Radio Beograda bio vrlo cenjen u evropskim okvirima i odmah sam dobio priliku da radim kvalitetne radio drame sa izuzetnim rediteljima i saradnicima.

-Kako bi okarakterisao ulogu muzickog saradnika u radu na radio drami, kao i ulogu muzike u ovoj dramskoj formi?

Muzički saradnik ima važnu ulogu  i sigurno saradnja i razumevanje na relaciji reditelj-muzički saradnik- snimatelj je osnova dobre radio drame. Naravno zavisno od ideje muzika može imati veću ili manju ulogu, moze pokriti nedostatke (glumačke, dramaturške...), doprineti tempu i  dinamici drame, a opet može i  pokvariti sve ako nije smislena i ako je upotrebljene bez  mere i pravog razloga.


-Šta slušaš privatno? Za koje muzičare (bendove) bi rekao da su formirali tvoj muzički ukus?

Najkraće rečeno – sve. S obzirom da sam od svoje pete godine počeo da sviram i učim muziku, već tada sam upoznavao klasiku a pogotovo na studijama kompozicije na akademiji sam imao priliku da upoznam razne savremene tendencije iz oblasti umetničke muzike. S druge strane, početkom sedamdesetih sam počeo da sviram i jako sam voleo rok i džez  muziku koje su u to vreme imale najrazličitije tendencije. Počeli su i rok koncerti u Beogradu (npr. prvi nastup Deep Purple u Bgd, Santana sa Earth, Wind and Fire kao predgrupom...) , izuzetno kvalitetan Newport džez festival sa sešn-ima u džez klubu Doma omladine itd... Frank Zappa! "Peaches en regalia" sam čuo prvi put sa svojih dvanaest godina – potpuni šok. Rok giganti tog vremena poput Led Zeppelin, simfo rok Yes, Pink Floyd, sve popularniji džez rok sa Miles Davisom, Corea, Hancock na čelu, Weather report (fenomenalni koncert u Bg- turneja 8.30 sa Pastoriusom), itd, itd, itd.

-Kako održavaš ravnotežu između zahteva koje nameće određena radio drama za koju biraš muziku i svog ličnog muzičkog ukusa?

Nemam nikakav problem tog tipa. Jednostavno ne razmišljam o tome. Kad se radi o primenjenoj muzici sve je podređeno krajnjem cilju (drami, predstavi, filmu...) i mora da ima svrhu da doprinese a ne da odmogne tom cilju. Naravno, ima scenarija koji mi se više dopadaju i tema koje više volim da radim, ali to je normalno u svakom poslu.

-Koja ti je omiljena radio drama od onih na kojima si radio?

Jedna ne postoji. Ipak sam za skoro dve i po decenije uradio preko šest stotina drama i imao privilegiju da radim sa svim relevantnim rediteljima i starije i mlađih generacija koji su sada već iskusni pozorišni i radio reditelji i koji su svi prošli kroz Studio 10 Dramskog programa kao kultnog mesta srpske kulture. Sigurno mi je u najlepšoj uspomeni period 1989-1992, kada sam i na međunarodnim festivalima imao uspeha sa rediteljem Darkom Tatićem i dramama "Život i delo Alfonsa Kaudersa", "Kako zabaviti gospodina Martina" B. Pekića, izvanredan dokumentarac o promeni pola "Zaudni vir", te "Sporedno nebo" Vaska Pope na švedskom jeziku koje smo radili u Finskoj i za koje sam komponovao muziku po pozivu njihovog radija. Dobili smo odlične kritike a i ponude drugih zemalja za gostovanja, no ubrzo su usledile sankcije i sve je to propalo.


-Komponovao si neke od najvećih hitova grupe Bulevar i Dejan Cukić i spori ritam bend ("Ja bih da pevam", "Nestašni dečaci", "Nebo jedino zna", "Letnje kiše"). U čemu je razlika između komponovanja za Cukića i za jednu radio dramu?

Razlika svakako postoji. Rad u bendu podrazumeva prepoznavanje i prilagođavanje kreativnosti svakog člana. Nije dovoljno da pesma bude dobra sama po sebi u muzičkom i tekstualnom delu, već je bend taj koji joj daje i vizuelni i zvučni identitet. Što je taj spoj iskreniji i skladniji to će i pesme zaživeti na koncertima i izdržati test vremena kod publike. Ja sam imao sreće da se neke od njih (Dečaci, Letnje kiše, Nebo jedino zna, Ja bih da pevam ...) i danas često čuju i vide u medijima i da publika voli da ih sluša na koncertima.

Kada radim primenjenu muziku i muziku uopšte koja nema komercijalni predznak osećaj je potpuno drugačiji. Tu sam sam i potpuno oslobodjen bilo kakvih ograda, kao slikar pred praznim belim platnom, i zaista uživam u avanturi koja se zove komponovanje i stvaranju onoga što predstavlja magiju zvuka i čiste muzike.

-Kako bi opisao razlike između rada jednog muzičkog saradnika na radio dramama različitih žanrova i za koji žanr najviše voliš da radiš?

U principu nema razlike. Razlike su u žanrovima, ali su postupci slični. Važno je  imati osećaj mere  i jasnoću kako rediteljskog tako i muzičkog postupka, onda žanr dobija svoj smisao i kvalitet. Nemam neke posebne favorite, možda su forme sa psihološkim faktorima zahvalnije za muziku, ali i dobru komediju je, s druge strane, teško napraviti pa predstavlja izazov.


-Čuli smo da voliš da igraš bilijar. Od kada datira ta ljubav i da li ima neke veze između filozofije bilijara i filozofije radija?

Da, volim bilijar, još u gimnaziji i kao student imao sam prilike da naučim osnove, a kasnije sam prilično usavršio i napredovao. Čak sam u Londonu stao i za snooker sto (zastrašujuće), a još uvek negde imam i snooker štap. No, sticajem okolnosti već dugo godina nisam igrao. Filozofija bilijara i filozofija radija – ne znam, možda neko pronađe neku vezu, ja je ne vidim.


May 19, 2012

Došlo doba da se radio proba

Zakasnili smo opet. Večeras, u okviru Noći muzeja koju možete još uvek posetiti (što zvuči nebulozno da je moguće posetiti nekakvu Noć, al ajde, noć je moćna, noć je velika, noć je voćna). Ove godine, dakle, ove noći, jedan od štandova ove moderne revijalne manifestacije zauzima i Radio Beograd, a taj se pot(pod) program zove Muzej zvuka. Inače, protiv sam ovog festivala jer je njegova suština da krade tuđe programe, sakupljajući ih pod svoj okvir koji je kao fora jer obraća pažnju na debilne, zastarele umetnosti koje postoje vekovima, a vi ko posetilac treba da ih ušmrčete onako u gradu za jednu noć. Dobra dosetka, mora se priznati, dobra reklama, ali sasvim kretenska, nefer prema organizatorima i kreatorima mnogih od programa koji su zahvaćeni u ovoj noćnoj šolji – neki od organizatora koji su dali novac za određene izložbe da bi ih organizovali čak nisu ni navedeni u programima Noći muzeja, iako njihove izložbe jesu. Posebno je tužan glas izveštača sa Noći muzeja koji pokušavaju da u par reči, zadihani, izveste o velikim temama - recimo izveštač sa izložbe nazvane Teslina soba, koji pokušava da zgura Teslu u taj format, pa ispada ko da mu neko drži pištolj na slepoočnici da bi privukao posetioce, inače krajnje ignorantne i nezainteresovane, da mu ugura ovaj događaj u glavu. Što bi bilo sasvim ok da se eventualno Tesla nije osećao kao da mu neko drži pištolj na slepoočnici, kao da sutra neće umreti. Ova žurba, večerašnja žurba, je spram te egzistencijalne žurbe krajnje besmislena.

Dakle, budalaština za jednu noć. Tako da me čudi oduševljenje radijskih voditelja, kao i navatanih posetilaca koji se kao čude otkuda u arhivi RB-a tolko materijala. Kao da istorija ne postoji mimo manifestacija, kao da vreme ne postoji mimo jedne noći, kao da nikad ništa nije postojalo. Tako da Radio noćas, očigledno, mora biti retro, neki entitet koji pušta Lolu Novaković, Arsena Dedića i slilne starovremenske stvari, jer ga tako noćas moramo percipirati. Neka bude tako! Čak i ako ste zakasnili na Noć muzeja, postoji jutro, postoji radio, postoji vreme, hvala Bogu, samo ako ste spremni da podnesete dosadu i samoću u svemu tome. Izbegnite Noć muzeja, dočekajte jutro života. Slušajte radio.

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...