Sep 26, 2011

Novembar s nešto radija


Jeste mnogo unapred, ali pomenućemo par repriza koje će se desiti na Radio Beogradu tokom novembra, a u međuvremenu ćemo, nadam se, biti vredni da najavimo još neke radijske delikatese na drugim stranama.

Evo za sada ovih par.

Jedno je repriza stare radio drame pod nazivom "Džin sa tonikom” iliti popularno prozvani Džintonik. Dramu je napisao Jan Dovijak, a režirala Olga Brajović. Izdvajam je zato što je reč o zanimljivom tekstu koji se dotiče melanholije, prestrojavanja u vremenu (šta smo nekad radili, a de smo sad, šta nam se olupava o glavu dok smo ranije udarali u talambase I tome slično), plus zato što je drama glumački tango! Naime, imamo dva glavna junaka – razočaranu ženskinju koja se nekad busala u grudi zbog svoje ljubavne sreće (koja ju je u međuvremenu napustila) i kafanskog čoveka koji joj se našao u trenutku duševnog pada da joj vrati poljubac. Meni je ova drama bila zanimljiva iz istog razloga iz kog su mi zanimljivi stari filmovi tipa "Čudna devojka". Naime, reč je o ničim izazvanoj, civilnoj, drami u kojoj se sreće dvoje junaka i pati oko sasvim čovečje stvari – okretanja kola sreće u ljudskom životu. Ako možete da zamislite da ste se nekada nekom strancu našli डा mu prenesete nešto svoje sreće, pa se on onda, godinama kasnije, nekim spletom kamiondžijskih (iako ovde nema kamiona, al ja uvek zamišljam da kamiondžije prenose sreću, samim tim jer dosta putuju) puteva vama vrati taj bumerang, onda možete zamisliti i poželeti ovu dramu.

Pitanje sudbine – koliko je ono što nam se dešava stvar naše volje, a koliko neke upisane mantre (ili ne tolko upisane, kolko slučajne, što opet može da se spekuliše kolko je slučajna) u ovoj drami je tretirana kroz dramu susreta dvoje likova। Iako tekst ima potencijala da bude romantična komedija, rediteljka se očigledno potrudila da nametne carinu na ikebana, pa je svaki dovratak kroz tunel sudbine, a kroz koji prolaze naših dvoje junaka, dobro ohladila tako da, slušajući, više imate utisak da je reč o epizodi iz Zone sumraka, nego iz, šta ti ga znam, nekog ljubića। Takoreći, ne strahujete oće li glavna junakinja biti zbrinuta (jer je u međuvremenu izgubila nadu u ljubav, iskrenu i čistu), nego oće li naći neki svoj pravi put।

Glavne uloge, što bi rekli, tumače: Radmila Andrić, Petar Banićević, Kapitalina (kakvo ime!) Erić, Bora Todorović, Predrag Tasovac, Miroslav Bjelić i Zagorka Marjanović. Dramu je 1976. snimio M. Milosavljević, a urednik serije u kojoj je drama emitovana premijerno bio je Miodrag Đurđević. Mi ćemo ovu dramu čuti 14. novembra na 2. programu Radio Beograda u 18. 32.

Druga preporuka odnosi se na dramu "Don Žuan iz Leušića", autora Borislava Atanaskovića, u režiji P. Bogićevića (ovo kad napišem samo početno slovo imena znači da ne znam kako se stvarno čovek zove, jer tako stoji u najavi RB-a). Reč je o monodrama u kojoj glavnu ulogu i sav teret života nosi Mija Aleksić, neka vrsta muške Petrije iz "Petrijinog venca".

Veoma cenim "Petrijin venac" kao film, a nedavno je na Radio Beogardu bila emitovana premijera drame "Lina od kamena tvrđa" koja je bliska "पेत्रीजी" po ispovednom tonu kojim se pripoveda životna priča žene iz naroda. Nije da su ispovesti ljudi iz naroda vrednije od onih drugih, ali recimo da je meni drago kada primetime da je neko jezički, i po sentimentu, uspeo da “skine” narodskog lika, njegovu nenametljivu filozofiju, zaključke i sudbinu. To se donekle može reći za "Don Žuana iz Leušića", u stvari Rajka Rajčevića koji pri početku drame svoj usud okarakteriše rečima: “Ma da je pun džak krušaka i jedna koska, ja bi uvatio onu kosku.” Dakle, reč je o seljaku koji sebe smatra baksuzom, čovekom bez sreće, ali se nikada ne žali i ne kuka. Iako mu monodrama kao forma pruža mogućnost da opuči po sudbini i životu kao takvom, veoma brzo, što autor oseća i tako prenosi, kao slušaoci postajemo svesni da je u prirodi našeg seljaka da se sa svojom životnom pričom sprda, da od nje pravi zabavu za druge ljude. Ne zato što želi da zabavi, nego zato što voli da ga slušaju, i zato što uvek računa da će živeti još sto godina i sve što ne valja, što je manjkavo – popraviti. To pripovedačko zdravlje oseća se i u ovoj pripovesti seljaka iz Leušića koji zapravo priča o svojoj nevolji sa pronalaženjem prave žene (a imao je njih 13… ne sećam se kolko je imala Petrija).

Jedina mana ove drame je razvučenost, ali mimo toga je preporučujem za slušanje jer, uprkos golemom materijalu, dolazi do pravog zaključka – “Takav je život, čas lep, čas gorak. Ma jok, smešan!”
Čućete je ako upalite radio 21. novembra, u 18 i 32, takođe na 2. programu Radio Beograda. Drama je inače snimljena 1974. godine, pa možete čuti Miju Aleksića iz mlađih dana ako vam je do tog stalo.

Sep 20, 2011

IVO ANDRIĆ, ARTUR KONAN DOJL I IVANA BIOČINA

Dok vam gori i kljakaviji deo tima ne izmami suze lepotom i tugom rečenica o detinjstvu i radiju, još malo najava...

Radio BIH počeo je zanimljivu radijsku seriju koju možete slušati na:
http://www.bhrt.ba/lat/default.wbsp?p=36&n=7867 

Radio dramske serije ponedjeljak – petak u 18:30h

Od 19. septembra svake sedmice od ponedjeljka do petka u 18.30 sati dramski program počinje emitovati radio dramske serije.

Radio roman: savremeni bosansko - hercegovački roman

Pedeset godina od dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću

Književno djelo Ive Andrića u radio dramskim serijama dramskog programa BH radija 1
U okviru obilježavanja pedesete godišnjice od dodjeljivanja Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću Dramski program BH radija 1 od ponedjeljka 19. septembra počinje emitovanje radio dramskih serijala u kojima će biti predstavljen dio Andrićevog romansijerskog i pripovjedačkog opusa. Tokom osam sedmica – septembar, oktobar, novembar – od ponedjeljka do petka u 18 sati i 30 minuta emitovaćemo radijske adaptacije romana „Travnička hronika“ (15 epizoda) i „Gospođica“ (10 epizoda), adaptaciju memoarske proze Ljube Jandrića „Sa Andrićem“ (5 epizoda).

Radio novela: pripovijetke domaćih pisaca i žanrovski selektirani ciklusi

Ciklusa posvećenog Andrićevom jubileju emitovaćemo pet priča: „Most na Žepi“, „Priča o kmetu Simanu“, „Razgovor“, „Susjedi“ i „Šala u Samsarinom hanu“ u formatu radio-novele.


Danas u 18h na Trećem programu Hrvatskog radija, zagrebačko-samoborska poznanica Ivana Biočina, jedna super cura koja piše u časopisu Zarez o muzici, sačinila je dokumentarnu radio-dramu koja zvuči zanimljivo:

HR3 20.09.2011. 18:00
DOKUMENTARNA RADIO DRAMA: Ivana Biočina: "U potrazi za stvarnim ocem"


Uzbudljiva dokumentarna radio drama Ivane Biočine nastala je kao plod napora da se pronikne u lik i osobu vlastitoga oca s kojim nije živjela od svoje devete godine, a koji je nedavno umro. U toj potrazi Ivani pomažu njezina majka i sestra, očev brat Damir te očevi prijatelji iz doba kada više nije bio s njima.

A posle toga, 20. 9. u 22.40 na Drugom programu Hrvatskog radija:

RADIO NAPETICA ILITI KRIMIĆ: Arthur Conan Doyle:"Bolesnik pod liječnikovim krovom"


Poznatu pripovijetku "Bolesnik pod liječnikovim krovom", u prijevodu Gige Gračan i dramatizaciji Mladena Kopjara, redateljica Ranka Mesarić pročitala je i zvučno uprizorila u - ženskom ključu. Detektivku Holmes glumi Darija Lorenci, doktoricu Watson Slavica Jukić, sposobnu, ali siromašnu doktoricu Trevelyan Katarina Bistrović Darvaš, a čuvenu razbojnicu Sutton Nada Subotić. Kako izgleda kada Londonom s kraja devetnaestog stoljeća u noćnu skitnju kreću Holmesova i Watsonova i kako raspliću jedno krajnje sumnjivo samoubojstvo poslušajte u ovoj elegantnoj, napetoj, ženskoj inačici A. C. Doyla.


Sep 5, 2011

De mi je radio


Evo vam. Dok čekamo bolji deo ovog radijskog tima da objavi svoj intimni odnos prema radiju, ja ću da se isprsim i da vam kažem. U stvari, prvi tranzistor bio je prilično skrajnut u selu, jer je TV bio prikačen na akumulator, a na gramofon su se svi kačili. Tranzistor je bio nekakva siva reka u sredini u koju niko nije hteo da umoči ni mali prst noge. Ali! O slavama, kad se svi poiznapijaju, o svadbama, kad svi napuste tu malu sobu koja je prizemljena, pa se zaljuljaju pod šatrom kao da kroče u neki svemirski brod ostavivši zemlju i sve kućerke oko njih po strani, tada je tranzistor svirao za nas koji smo, ostajali po strani – za žene, sitnu decu i čauše (oke, i mladu, ako se rasplače usred ceremonije i svrne kod nas). Stvar je u tome da je tranzistor uvek bio po strani. Manjkavost jedna i to ti je! Kad nema struje udri po njemu! Kad suze krenu isto, kad je gramofon usred sobe, tranzistor je u kujni da mami da ritam dok secka, kuva, svađa se, proklinje. Tranzistor je, kako bih sabrala, stvar nenametnutog principa.

Principa onih koji ga nemaju, koji ga nisu tražili i koji se ni o koga ne češu (ovo o možete i otpevati što se mene tiče).

Evo vam: da nije bilo tranzistora, nikad ne bi znala da je omiljena pesma dede po tati „Ide Mile Lajkovačkom prugom“; da nema tranzistora nikad ono tabure u predsoblju kuće ne bi delovalo onako stameno: da nema radija, nikad ne bi tata, u silnim pijanstvima imo druga da popuni one jutarnje praznine kad mora da se pravda ukućanima, a meni deluje onako svečano i lepo. Tranzistor opstane i kad sve okolo crkne, eve vam primer: ostaneš sam u kući, selo, sve gluvo, tata otišo po kozu, mama je u gradu, a baba zaspala; ti, onako jadan bilduješ snagu, prisećaš se nekih dečaka iz škole, al svi su oni popadali pred nekim šumskim gmazom i tu sinak, otkriješ tranzistor! Pustiš, pojačaš, ubiješ šumu, osvetliš put tati, a naposletku obojica sedite za stolom, trebite se od buva i veselite se sutrašnjem danu.

U drugoj kući, kod maminih, imali smo veliki tranzistor koji je služio uglavnom za ukras, al kladim se da kad bi sela do njega, da sam se svaki put ogrejala. Ujak me i danas propituje znam li za neki radio koji pušta narodnjake i muzičke želje. Iako su po tom selu, inače naprednom (kad treba, uvek na vreme nabave nove traktore, kosilice, kad treba, osete, pooru malinjake i slično), posklanjali tranzistore i radije, nabavili video rekordere, mobilne i sve njihove aplikacije, tek kad sednu u kola, ovi ljudi živnu! Nije do mirišljavih jelkica! Tad, kad te neko, posle seoske svadbe, spakuje u kola i vozi do naredne destinacije, pa odvrne radio, pa zna sve voditelje i pesme i ko je šta naručio, tad osetiš da si živ! Nema osećaja vrednog kao ovaj.

Radio drama je svakako podvrsta te uživancije, tu spora nema. I ja se iznenadim kad živnem čujem li usred radio drame neku frulu, armoniku ili neku narodnu muziku i samo čekam voditelja da kaže ko je naručio to remek delo, al se ovaj ne čuje... Naime, došlo je doba da se usredsredimo i ja sam skapirala da je radio drama jedini prostor koji me povezuje sa tim starim dobom kad su ujak, baba i stričevi bili zdravi, za volanom, u noći, od svadbe do svadbe. Iako sad gledaju TV, ja i dalje, slušajući svaku radio dramu, tražim njihovo prisustvo, to da neko od njih zakoči u mraku i odvede me kući na spavanjac. Za to vredi živeti.

Nada Bjelogrlić - GAZDARICA


Režija: Nada Bjelogrlić
Snimatelj: Petar Marić
Uloge: Ljiljana Krstić, Jadranka Selec, Bora Stojanović, Zagorka Marjanović, dara Vukotić – Plaović, Milan Mihailović, Vladan Živković, Nikola Jovanović, Boško Trifunović, Žarko Obračević
Lektor: Nataša Ivković
Muzički saradnik: Dragan Mitrić
Proizvodnja: Radio Beograd, 1997.
Urednik: Zvonimir Kostić


Repriza ove drame biće emitovana 17. oktobra, u okviru serije Mala scena, dakle na 2. programu Radio Beograda, u 18 i 32.

Dakle, očekuje nas melodrama, ali, u ovom slučaju, između stanodavke, starije gospođe iz, čini mi se, nekih južnih krajeva Srbije i mlade, urbane, glumice koja prelazi da radi u neko lokalno pozorište pa kod ove gore gazdarice iznajmljuje sobu. U pitanju je drama Nade Bjelogrlić, inače dugogodišnje rediteljke na Radio Beogradu koja je umrla 2008. godine, a ovo je jedna od retkih drama koje ona potpisuje i kao pisac.

Drama se zbiva tokom pedesetih godina o čemu svedoče i radijske vesti koje povremeno presecaju dramu, a iz kojih se, između ostalog, može čuti i izveštaj koji kaže: „Ponovo otvoren bioskop Slavija...“, zatim: „Žene počinju da usvajaju pantalone; razume se, ovo važi samo za boravak u prirodi, a ne i za grad.“

Prema ovim najavama, kao i po izboru muzike (između ostalog, ona klavirska, odlična melodija iz domaćeg filma Bal na vodi), moglo bi se očekivati neko generacijsko slizavanje – sa vremenom, drugarima, stanodavkama, momcima... Međutim, drama se sasvim disciplinovano drži dirljivog odnosa (isprva nepoverljivog, napetog, a potom punog podrške) između mlade glumice i njene stanodavke koja i dalje veruje u stare vrednosti, ali, baš zato, vremenom krene da veruje u svoju podstanarku kao dobrog prijatelja, uostalom i kao druga u borbi protiv usamljenosti. Otuda, shvativši profesiju svoje stanarke kao nesigurnu, a i njen samostalni život kao sasvim poguban, ona pokušava da joj, pošto održi bukvicu šta u stanu ne sme pomerati, pronađe muža.

Bjelogrlićeva ne razvija dramu u pravcu komedije o udavači, već insistira na odnosu ove dve ženske koji naposletku prelazi u odnos dva prijatelja koja su se našla na suprotnim stranama, ali jedan drugom bacaju kanap, most, ili šalju čamac da pređu, ukoliko je potrebno i ovamo sigurnije. Ovakva, ničim izazvana korešpodencija, razgaljuje dušu slušaoca, a sasvim neopterećen odnos dve junakinje koje se slučajno sreću i neko vreme prožive zajedno rvući se međusobno sa obzirom na svoje različite naravi, osetio je i muzički saradnik koji povremeno filuje muziku gradske mladeži, a povremeno nekakvu frulu.
Otuda me ova drama osvojila budući da je pre svega priča o velikom prijateljstvu koje nadilazi stanodavske, klasne i sve druge razlike i preporučujem je za slušanje.

U Gazdraici, sasvim iskreno, dolazi do izražaja ta, često skrivana stvar da nam je svima, s vremena na vreme potrebna majka i da nas neko bišti po kosi. Ujedno, da su nam potrebni odnosi u kojima se ne dokazujemo, u kojima smo ono što jesmo, imamo priliku da se makar na trenutak skrasimo, stopiramo, umilimo sebi i onom drugome i da to nije ništa loše, nego se posle još i pamti.

(molila bih svakog ko prepozna koja je ovo melodija na frulida javi, jer je meni poznata, ali ne mogu da se setim, niti da nađem. nudim nagradu!).

Sep 3, 2011

Betty Smith - A TREE GROWS IN BROOKLYN


Adaptacija: Milton Geiger
Režija: Robert L. Redd
Uloge: Peggy Ann Garner, Jems Dunn
Muzika: Alfred Newman


Radijska adaptacija romana „Jedno drvo raste u Bruklinu“ Beti Smit više se oslanja na istoimeni film (takođe adaptaciju romana) Elije Kazana iz 1945. godine, budući da glavne junake, porodicu Nolan, glume isti glumci kao u ovom klasiku.
Za ljubitelje ovog romana, u koje spadam, drama će možda biti razočaranje budući da je priča svedena samo na porodičnu priču – siromašni Nolanovi koji se bore za opstanak u Bruklinu pred početak Prvog svetskog rataU romanu Beti Smit preovlađuje glas male Frensi Nolan, dok je u radio drami pripovedački glas ravnomerno podeljen na sve članove porodice. Ipak, ovakvom raspodelom i sasvim legitimnim zahvatom za dramsku, izvođačku formu, nije se postiglo bogznašta. Ispostavilo se da su opaske Frensi Nolan iz romana, ispripovedane piščevim govorom daleko direktnije, uostalom i drskije nego što ispadaju u drami.Pretvoren u lični govor, ispovest (ili misao) svakog junaka u drami samo je formalna maska za tapaciranje živopisnih glasova iz romana.Iako vešto izvedeni, prelazi sa unutrašnjeg monologa članova porodice na dijaloške scene, preterano kompresovanje tema kojih se Beti Smit dotiče u romanu (siromaštvo, porodični problemi poput alkoholizma, ljubav ćerke prema ocu koju ne može da pomiri sa moralističkim osuđivanjem okoline koja u njemu vidi pijanca i muzikanta, borba majke da pomiri nekadašnju romantičnu zanesenost mužem sa sadašnjim teškim životom u kom joj povremeno deluje da se samo ona bori, školovanje devojčica itd.), doprinosi da drama deluje kao sasvim stereotipno, povremeno patetično lamentiranje nad jadom niže klase, što je Beti Smit sasvim izbegla u svom, može se reći, genijalnom romanu.


Ovo se najbolje poznaje na primeru lika majke Keti Nolan, možda najživopisnijem liku u romanu (ako izuzmemo malu Frensi)। Njena snaga, ponos i sasvim čudni stavovi (recimo običaj da deci dozvoljava da povremeno bace hranu koju ne vole, kako bi imali utisak da imaju buržoasku slobodu razbacivanja, da im se može, pa da su samim tim slobodni, a ne okovani normama štednje, zatim njen razvoj od uplašene žene koja čisti po zgradama do sasvim samostalno stečenih mudrosti kojima odiše ceo roman Smitove) lišeni su autentičnosti, pa se ova junakinja u radio drami oglašava samo kukanjem, uzdasima na pozadini sentimentalnih melodija.
Zanimljivo je da je, od svih njenih razmišljanja iz romana odabran upravo najneupadljiviji, za ovu junakinju najmanje simptomatičan, a opet "najviše ženski" detalj - situacija u kojoj se ona brine da li je, usled rada, previše ostarila za svoje godine. Budući da je postavljen kao glavni i jedini koji Keti pominje u razgovoru sa mužem, u drami deluje kao osnovni reper za ovu junakinju i, po mom mišljenju, sasvim je pogrešno prikazuje, kao nekakvu jadnicu koja žali što se urušava pod teretom siromaštva i porodičnih obaveza. Ovde se može postaviti pitanje gde je sloboda onoga ko interpretira delo za drugi medij, ali budući da je interpretacija daleko nazadnija od originala, čini mi se da je u ovom slučaju reč o pukoj prečici ka sveopšte svarljivom motivu siromašne žene, a ne izbor umetnika koji adaptira delo, te ga zato odbacujem.
Adaptatoru treba priznati sasvim lepo korišćenje metafore o drvetu iz naslova – drvetu koje raste u Bruklinu simbolišući žilavost sirotinje. Međutim, kako u radio drami nema baš onih finesa kojima Beti Smit izdvaja Nolanove, upravo ih spašavajući od klesanja u spomenik „ponosnom siromaštvu“, dajući im prostora da dišu i otimaju se slici kakvu ostavljaju drugima, upravo je spomenik ono što je ostalo u radio drami, iako se ova poziva na čuveno drvo.
Ipak, drama je za preporuku za one koji bi čuli to starinsko krckanje, sasvim dobre glumačke izvedbe i sve one koji vole pomenuti romen, a u koje spadam, pa sam je zato i slušala।
Evo linka gde se drama nalazi: http://www.blubrry.com/dramatic/280545/hollywood-star-playhouse-a-tree-grows-in-brooklyn-01-27-46/

Sep 2, 2011

PREPORUKE ZA SEPTEMBAR

Radio Beograd 2 ovog meseca emitovaće drame Harolda Pintera, nedeljom u 17h. Neko snažno ubeđivanje s naše strane sasvim sigurno nije potrebno da biste poslušali drame jednog od najvažnijih dramskih pisaca druge polovine XX veka. Možete proveriti i vrlo dobar sajt o Pinteru http://www.haroldpinter.org/home/index.shtml

Raspored emitovanje je sledeći:

04. 9. PATULJCI
http://www.haroldpinter.org/plays/plays_dwarfs.shtml


11. 9. TIŠINA i NEKA ALJASKA
http://en.wikipedia.org/wiki/Silence_(play)
http://en.wikipedia.org/wiki/A_Kind_of_Alaska


18. 9. LJUBAVNIK
 http://en.wikipedia.org/wiki/The_Lover_(play)


25. 9. KOLEKCIJA
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Collection_(play)



Kada je reč o drugim repriznim dramama, evo šta ću ja slušati.

6. septembra (utorak), u Paukovoj mreži, seriji u okviru koje se emituju krimići, horori i njima slični žanrovi (urednik je Melina Pota Koljević), u standardnom terminu od 18.32 biće emitovana Glava Saše Radojevića. Saša Radojević je sjajan tip, pametan čovek s kojim je, štono reko F. M. Dostojevski, uvek korisno, a bogme i zabavno popričati, izuzetan filmofil i poznavalac pop kulture, vrlo zanimljiv pisac, lucidan filmski kritičar, i jako me zanima kako piše za radio, pošto njegove tekstove za naš omiljeni medij nisam nikada čitao ni slušao. Sa zanimanjem očekujem i njegov niskobudžetni film Žigosana koji bi trebalo uskoro da izađe. Saša je u poslednjih desetak godina bio scenarista za meni intrigantne filmove Milutina Petrovića Zemlja istine, ljubavi i slobode i Jug-jugoistok, a režirao je i film-esej Poljupci. Svi ti filmovi su meni bliski, što estetikom, mešavinom metafikcije, krimića i političkog filma, što kreativnim rešenjima u niskobudžetnoj produkciji.

7. septembra, u sredu, u seriji Radio igra, potrudiću se da poslušam Amerikanci u pokretu Lori Enderson. Ko nije čuo za nju, mislim da i te kako vredi istraživanja i upoznavanja, to je žena koja je uticala na Lou Reeda toliko da se njome oženio, pa eto, krenite od Wikipedie: http://en.wikipedia.org/wiki/Laurie_Anderson
O Americans on the Move kaže se:

"Anderson also alters her voice for performance. In her six-hour-long United States I-IV, she used a Vocoder to split and sample her own voice into a variety of effects including a "vocal transformation from female to male . . . [that] reminded one of Lily Tomlin's use of transvestism to make anti-sexist statements," as Stephen Holden described a "works-in-progress" appearance in 1982. She can also alter the "age" of her voice electronically, re-creating herself as a chorus of children, adolescents, mature adults, or the elderly. (...) United States I-IV was a work in progress for much of Anderson's career. Part I, "Americans on the Move," about transportation as a metaphor for change, was premiered at The Kitchen, a New York performance space, in 1979. The second part, on politics, was first presented at a proscenium theater in New York. Part Three, about money, was seen in partial previews in Anderson's concerts during 1983, while Part Four, concerning love, was given its premiere at the Brooklyn Academy of Music's prestigeous Next Wave Festival in 1984."


Ne treba propustiti ni tri klasika jugoslovenske književnosti, Boru Ćosića, Živojina Pavlovića i Mirka Kovača. Ova potonja dvojica naročito me zanimaju, jer imaju izuzetan filmski i književni opus, i pravo će komparatističko zadovoljstvo za mene biti mogućnost da uporedim njihovu prozu sa realizacijama scenarija i preobražajima te proze u radio-dramu, kao što je slučaj sa Kovačem (koliko se sećam, pripovetka Noć i dan ima tematske veze sa Okupacijom u 26 slika).

Četvrtak, 8. septembar, u 18.32, rezervisan je za Tutore Bore Ćosića, čije sam Priče o zanatima adaptirao za Radio Beograd, čini mi se prošle godine, a režirao ih je Saša Latinović. Baš me kopka kakav je ovaj Bora Ćosić u odnosu na našu radiofonijsku viziju Zanata.

Pavlovićeve Žabe u kreču na repertoaru su 21. septembra (sreda), a Kovačeva Noć i dan pretposlednjeg dana u mesecu, 29. septembra.

 Što se Hrvatskog radija tiče, tu ću se svakako potruditi da, nakon Radojevićevog, pretpostavljam, krimića Glava, istog dana, 6. septembra, ali od 22.40, poslušam još jedan krimićm Smrt tajnog agenta Hrvoja Kovačevića, u režiji proslavljenog filmskog autora Dejana Šorka. Evo je najava sa sajta HR:

II. program Hrvatskog radija


6. rujna


RADIO NAPETICA ILITI KRIMIĆ (22,40 – 23,25)
HRVOJE KOVAČEVIĆ: „SMRT TAJNOG AGENTA“ (premijera)
Režija: Dejan Šorak
Mlađi muškarac je pronađen s nožem u leđima. Istraga ne pokazuje rezultate odnosno ubojica nikako da bude identificiran, a mediji optužuju policiju za nesposobnost. Je li umoreni Nikky samo lokalni gubitnik ili tajni agent kako se sumnja, poslušajte u najnovijoj napetici Hrvoja Kovačevića, u kojoj je rezultat istrage daleko od uobičajenog.

Ako vam je malo krimića, BBC praktikuje "scenska čitanja" palp pripovedaka iz zlatnog doba krimića, to je serija This is Pulp Fiction, imate još jedan dan da preslušate priču Getaway na http://www.bbc.co.uk/programmes/b00fy0y7 Posle će valjda biti postavljena neka druga priča, i tako do kraja misterije...


Za kraj da pomenem da koga zanima fantastika u radio-drami, može sredom od 18h na Trećem programu Hrvatskoga radija slušati komade u žanru fantastike i etnofantastike... Prijatno slušanje!




Sep 1, 2011

Neke od septembarskih premijera na Radio Beogradu


U ponedeljak, 5. septembra, u okviru serije Mala scena, na 2. programu Radio Beograda, u 18.32 biće premijerno emitovana radio drama “Veliki fajront” Emilije Andrejević. U pitanju je adaptacija Emijinog pozorišnog komada nagrađenog 2006. godine na austrijskom konkursu za najbolju dramu iz Srbije na temu “Govoreći o granicama”.
Ovoga puta prilagođena za radijsko izvođenje, drama oponaša formu (radijske) reality show emisije koja nosi naziv "Veseli šanker". Za titulu budućeg vlasnika državljanstva u EU bore se naši junaci Bajram, Marija, Konstantin, Petra i Martin. Ko će od njih izboriti titulu najpopularnijeg gosta kafane Pod Kestenom u kojoj se odvija nadmetanje niko ne zna izuzev tajanstvenog Veselog šankera.
Dramu je režirala Ivona Šijaković, koja inače prvi put režira u Radio Beogradu. Ton majstor je Dejan Ivanović, muzički saradnik Marija Ćirić, a za lekturu se postarala Nataša Šuljagić. U drami igraju: Marina Lazarević, Nina Lazarević, Vladislav Mihailović, Petar Mihailović, Miloš Pjevač i Vladislava Đorđević

U seriji Dečja drama, 18. septembra, na 1. programu Radio Beograda, imaćete priliku da čujete premijerno izvođenje drame nastale prema uralskoj bajci “Kameni cvet”, u dramatizaciji Sonje Milošević. Siroče Danilo Mršavko, po naređenju seoskog spahije, odlazi na zanat kod ozloglašenog i strogog klesara Prokopiča. Vremenom, Danilo postaje najpoznatiji majstor u svom zanatu, ali ga mami tajna kamenog cveta koju čuva Gospodarica brda, a koja će ga staviti pred osnovni izbor, sa kojim se susreće svaki pravi umetnik: štancovanje poznatog i prizemni, ali smiren život od najamnine ili velika iskušenja na putu do inspiracije i umetničke slobode uz veliki rizik gubitka duševnog mira i buduće porodične sreće.

Dramu je režirao Zoran Rangelov. Ton majstor je Dejan Ivanović, a muziku je odabrao Dragan Mitrić. Lektor je Nataša Šuljagić. U “Kamenom cvetu” čućemo Vladana Živkovića, Sinišu Ubovića, Aleksandru Đurić, Jadranku Selec i Miodraga Milovanova.

Prijatno slušanje.

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...